tribaju mi americki megamarketi u zivotu

s sirokin redovima u kojin se sleper more okrenit jer odlazak u lidl i ostale ducane postaje kalvarija zbog ljudi koji krce sve moguce prolaze kolicima dok provjeravaju deklaraciju na keksima od 80 centi trazeci one koji su najnekancerogeniji jer to ce ih spasit

sta je to dns s ljudima da su poceli i soping komplicirat, uzmi prvo s reda i ajde dalje gospeti ne tribas bas usporedjivat 6 razlicitih paketa jaja ko da osobno znas kokosi cije face lipe po kartonima

onda dodjen do frizidera a tamo red ko na granici, 15 metara slipljenih kolica i ljudi koji bulje a nemaju pojma sta bi zapravo. Pa ih svako dvi sekunde moran molit da se pomaknu, jogurt ko jogurt baba sta buljis vise nije ovo dnevnik da cekamo prognozu

o pecivima necu ni pricat jer mi je lose, ni o broju otvorenih blagajni. Zasto ljudi idu na automatske kase ako ih ne znaju koristit, zasto ne zovu odman lika da in pomogne kad vec ne znaju vec cekaju prosvijetljenje u trenutku kad je red do kraja ducana

i koji k uvik idu skupa covik i zena di ona sve ubacuje a on samo smeta, sacekaj ju isprid vrata jebemu mater ionako nema smisla da si tu

ugl mrzin ic u ducane